Stariotac Mate veselio se je korizmi kot i svako ljeto do sada. Korizma daje poseban ton vjerničkoj ozbiljnosti, ka kot da se tokom ljeta izgubi. Ona upućuje prema vrhuncu i smislu kako vjerničkoga, tako i života uopće, ter se mnogi, kada dojde korizma, zbudu iz svoje neozbiljnosti, i se trsu posvetiti već vjeri i molitvi. Dogodi se i obraćenja na putu iskanja sebe i Boga. Veseli se stariotac Mate, kada vidi, kako još svenek ima onih, ki nisu izgubili ćut za post i pokoru.
 

Jednoga petka u korizmi došla je susjeda Frida pogledati starogaoca Matu i vidila, da se stariotac Mate posti ter je začela o toj temi. Čudi se susjeda Frida, zač se Mate posti, ar je jur već od 70 ljet star i crikveni zakon veli, da se ne mora postiti. A koliko ona zna, su samo dva dani u ljetu dani posta i to Čista srijeda i Veliki petak. I stariotac Mate sluša kupac argumentov svoje susjede, zač se ne triba postiti. I tako odluči i stariotac Mate, reći nekoliko riči o postu. “Draga susjeda, ja se ne postim, ar to zakon od mene očekuje. Ne postim se radi dijete i vitke linije tijela, ar u ovi ljeti to i nije tako važno. Postim se, da mi se srce ne izgubi u ovoj zemaljskoj obiljnosti.

Meni korizmeni post nije čišćenje tijela od preveć jila, nego je čišćenje duha od skušavanja i griha. Meni post nije održavanje zdravlja, nego duhovno približavanje Bogu i njegovoj riči. Gledajući iz mojega vjerničkoga nugla, post nije zaostali relikt povijesti, koga mi zapovida jur stara Crikva. Za mene starca je post hod prema budućnosti, put prema kraljevstvu Božjem.”

Svakoga od vas, ki ove riči čitate, pozivam, da ne zabiš na post u ovom korizmenom času, ar je to put Gospodinov, ki je hodio ovom zemljom.

Slika: Heinz Ebner