“Takov dan, prekrasan kot današnji, takov dan, on ne bi smio prestat!” Na nogometni igrališći i u štadioni zapjevaju oduševljeni gledatelji i navijači ovu jačku prilikom dobitka. A željiti očuvati i obdržati ov divni hipac dobitka, to je isto i cilj športašev-dobitnikov, ki stoju na pobjedničkom podestu. Pritom se ali u intervjuji čuje uvijek nanovo izjava: “Ja još ne morem zapravo realizirati i shvatiti pobjedu.”
Sve se čini još nestvarno, prelipo, da bi bila to istina. Ovakove vrhunske ćuti postoju i u drugi situacija: Kada nekomu človiku po dužem premišljavanju postane ča jasno, kada se po dužem dvojenju najednoč pokaže rješenje, kada se ljudi sastanu ter su jedan od drugoga oduševljeni, to su hipci, za ke se želji, da ne bi nikada prošli i prestali. U ovakovi hipci čini se - ne samo čini, nego je - prekinuta hlepnja človika, budućnost se rastopi u sadašnjosti.
Kada Johann Wolfgang Goethe daje Faustu reći: “A kada ja hipcu velim: Ostani, ar si tako lip! Onda moreš mene okovami povezati. Rado ću onda propasti i poginuti!”, onda ide za ovakov hipac, koga Faust za sebe isključi. Ako jedan hipac, koga triba očuvati i obdržati, Faustu prekine stalnu hlepnju i težnju za tim “već i više”, onda se on kani predati u ruke Mephistophelesa.
Ravno u mračni i škuri faza našega žitka je hlepnja za ovakovimi hipci, kim triba dati stalnost i trajnost, velika. Sve je preveć, ništ zaista ne more zadovoljiti, a onda ta hipac, kada se sve čini tako nevažno i neznačajno, ar je došlo ispunjenje! Ali zvećega ostanu nek hipci, ke stvarnost okrutno prekine. Djelatnik i svakidanji žitak se vraća, čini se, da se nastavlja stari tok, kakov je i pred tim bio. A mnogi se i teško vraćaju u stvarnost. Da li je sve bilo samo iluzija, zavaravanje, lažno pokazanje krivih činjenic?
Čini se, da je i Jezuševim učenikom na brigu Jezuševoga preobraženja ovako išlo. Oni su skinuti iz vrimena, želju zadržati hipac. Petar predloži, da ćedu graditi tri šatore za Jezuša, za Mojzeša i za Iliju, to znači ča stalnoga, trajnoga, ča ostane. Ali prizor hitro projde, učeniki se moraju s Jezušem vratiti u svakidanji žitak, i ta žitak križnoga puta. Je li preobrazenje samo kratka pojava duha (sablast), prekidanje prez učinka? Ne, Božja rič: “Ovo je moj predragi Sin, u kom sam se obradovao; njega poslušajte!” omogući i učini, da se preobrazenje prelije i pretoči u svakidanji žitak. Onde, kade mi na Jezuša slušamo, u njegovoj riči postane preobraženje nosivi temelj za svakidanji žitak.
slika: Pixabay