Neki nevjernik dojde k rabiju, da s njim diskutira o Bogu. Učenjak veli samo jednu rečenicu: “Prijatelju, premisli, to bi bila istina.” Kada danas govorimo o Bogu, onda si zvećega predstavljamo stvarnost prez Boga. Pritom se dostkrat ponašamo kot slipci, ki nosu pločicu, na koj je pisano “Ja vjerujem samo to, ča i vidim!”. U ovoj stvarnosti Bog ne postoji.
U evandjelju ove 3. nedilje kroz ljeto najde se dvakrat rič “evandjelje”, kada je rečeno, da Jezuš nastupi s potribovanjem nazvišćavanja evandjelja i pozivajuć ljude, vjerovati evandjelju. Ovu rič “evandjelje” hasnovali su vladari za vrime Jezuša, rimski cesari nastupili su s porukom, da su otkupitelji svita. Sada sv. Marko hasnuje ovu rič, da nazvisti: To, ča cesari neopravdano za sebe potribuju, to je Jezušev program, naime preminiti svit u biti na dobro. Pritom ova vist nije nek lipa i dobra vist, nego djelotvorna i učinkovita.
Zač bi ali ova Jezuševa vist bila uvjerljivija nego ta onih moćnih cesarov, ki su ončas vladali skoro nad cijelim svitom? Nije to sve samo neki sumnjivi čar i draženje? Ćutimo na neki način tu djelotvornu i učinkovitu nazočnost Božju? A ne javi se pritom slijedeće pitanje: Mali Ivan si je naranio ruku. Majka ga batri: “Dragi Bog će to jako hitro zaciliti.” Nato misli dičak: “Moram ja k njemu gori, ili će on dojti k meni doli?”
Na Božiće je Bog došao doli, ali ima to kakovu djelotvornost i učinkovitost? Nije učinkovitost slična praznoj čeduli papira, na ku se na obadvi strani napiše zahtjev: “Prosim, obrnite!”? Nut, evandjelje ne znači, da se stalno obraća čedula ter se pritom ništ ne riješi, to znači da je to prazna rič. Tim već to znači, da nam se ponudja neka referentna točka, ka nam daje gledati dalje od toga, ča nas drži ulovljene, ka nas upućuje na Boga, ki nas oslobadja i pelja van. Poslidnje nije ova korona-stvarnost. Kada počnemo misliti, da Bog postoji, dojdemo do mirnoće, ka nam more dati pravo spoznati i pravo djelati. To, ča se čini kot da je poslidnje, nije poslidnje, ter se moremo mi zalagati za to, ča nas more ispeljati, trizno i ne tako zgrčeno, kot to dostkrat pokušavamo.
slika: Depositphotos