“Naslikaj me takovoga, kakov sam. Ako ne nacrtaš znake zaciljenih ran i regme, neću ti platiti ni jednoga šilinga.” Ovo potribovao je Oliver Cromwell, engleski političar 17. stoljeća, od slikara, ki je tribao naslikati njegov portret. Stvarnost se je morala prikazati takova, kakova je. A kako je to danas u mnogi slučaju drugačije! Dostkrat se suprotivno potribuje: površan pogled, ulipšavajuć ili iskrivljajuć, pun izobličenja, senzacija, ocjena iz daljine?
 

“Hodi i vidi!” Ovo je geslo poruke pape Franje za Svitski dan sredstav društvene komunikacije, objavljene 23. januara ovoga ljeta. Ova sredstva društvene komunikacije su nam u ovom vrimenu korone velika pomoć, kada dostkrat ne moremo na direktan način odgovoriti pozivu, da dojdemo i vidimo. Ali mobitel i kompjutor ne moru nadomjestiti direktni sastanak. Papa u ovoj poruki opominja, da mora biti temelj izvješćivanje bilo bar u kom mediju uvijek neki sastanak. Ovo je potribno, da se obajde skušavanje, izvješćivati o čem, ča se je nek čulo, ča je morebit dobro izmišljeno, ali ne odgovara stvarnosti, ili ostati samo na površini. Tako se pri izvješćivanju dostkrat od muhe napravi slona, elefanta, a obratno se diboka i temeljita izazivanja bagateliziraju, omalovažu. “Ako nismo otvoreni za sastanke, ostajemo vanjski gledatelji, prem tehnoloških inovacijov, ke nam moru predočiti sve obuhvatniju stvarnost, u koj smo, kako se čini, uronjeni.” Ovako veli papa doslovno.
 

Dostkrat je to ona komotna oholost toga “To jur znam!”, o koj papa govori i ka nam je zapreka, da se zaista suočimo s ljudi, nje zaista slušamo. Ali to je dostkrat zahtjevno: viditi človika takovoga, kakov je, a ne takovoga, kakovoga kanimo viditi. Dogodjaji i ljudi se potom tako sredu - opišu ili snimu, “kako odgovara”. Mi ostajemo gledatelji, ki vidu neki prizor, neku scenu, prez da poznamo pozadinu i prez da bi to pravično odgovaralo človiku. Ne slijedimo geslo “Hodi i vidi!”, nego nju okrenemo na: “Vidi, ti ne tribaš dojti.”
 

Neka starija žena se potuži: “Vaš sin me je staru kravu nazvao - ča Vi tomu velite?” Majka uzbunjeno: “Strašno, ja dičaku uvijek nanovo velim, da neka druge ljude ne ocjeni potom, kako zgledaju!”

slika: Depositphotos