Stupili smo na korizmeni put, na kom nam papa Franjo upućuje poruku: “Put aldovanja (post), pogled i gesta ljubavi prema naranjenom človiku (dari) i sinovski dijalog s Ocem (molitva) nam omogućuju iskrenu vjeru, živo ufanje i djelatnu ljubav.”
Vjera nas poziva, da prihvatimo Istinu i postanemo svidoki pred Bogom i pred našom braćom. Korizmeni čas je čas vjere, u kom Bog dolazi u naš život. Uprav zato je u ovom času važan i post. Postiti znači, osloboditi svoj život od svega, ča me opterećuje i od onoga, ča mi ne triba i ča imam preveć. Tako otvaram vrata drugomu, onomu ki triba moju pomoć.
U ovi prilika, punih straha, u ki danas živimo, kada je sve nesigurno, govoriti o ufanju, moglo bi biti i provokacija. Ali korizmu ravno zato i imamo, da se ufamo, da ponovno upravimo svoj pogled na Božju strpljivost. Govorimo riči ufanja, ke batru, daju snagu, hrabru i potiču, a ne riči, ke drugoga ponižavaju, rastužuju, preziru i rasrdu. Ponekad je dovoljno biti ljubezan i drugomu se nasmihnuti, pokazati drugomu put ohrabrenja usred tolike ravnodušnosti.
Ljubav, ka živi po peldi Kristuša, je najveći izraz naše vjere i našega ufanja. Ljubav se veseli, dokle gleda druge kako rastu. Zato trpimo, kada vidimo koga u nevolji, osamljenoga i prez doma. Živiti korizmu ljubavi znači, skrbiti se za one, ki trpu, ki su napušćeni, ki su u strahu zarad korone. Uputimo im Božju rič: “Ne boj se, ar sam te otkupio!”
Svaka etapa života je čas vjere, ufanja i ljubavi. Živimo ovu korizmu kot put obraćenja, geste ljubavi ali i iskrenoga dijaloga s Ocem.