Neki muž umira. Svećenik pokušava učvrstiti vjeru u ovom človiku, ki jur teško diše. Poslidnjom snagom se još nasmiši ženi i ju pita: “Mora li se to vjerovati?” Žena ga od svega srca zamoli: “Da, to se mora vjerovati!” Umirajući zatvori oči i veli: “Dobro: onda ćemo to vjerovati!”
 

Ovo “Onda ćemo to vjerovati!” gluši po čem, čemu se človik prisili. Je to izraz toga, da človik rezignira, priznaje, da je podlegao, i da prestane, braniti se? Vjera se čudakrat gleda kot aldov razuma, človik nije osvidočen, ali ako mora biti!
 

Na Vazme je nimški vračitelj i teolog Bernd Deininger, predstojnik vračiteljev u bolnici “Martha Maria” u Nürnbergu, dao intervju u tajedniku “Die Zeit”. Pitali su ga, ča za njega znači vjera.
On kot i filozof Martin Heidegger vidi vjeru kot “nutarnju vedrinu i radost”. Doslovno nastavi: “Vjera, da ima moj žitak smisla, učini me radosnoga i mirnoga. Ovo mi pomaže, u pandemiji nositi odgovornost. Ovo mi daje batrenje, kada sam žalostan i neobatren.” Nije ovo čisto drugi kip o vjeri: vjera, ka nosi, a ne takova, ku mi podnašamo? Vjera u život darujućega Boga zimlje nas u on veliki kontekst, ona stvara zaufanje, ko nam daje živiti, ona proteže mrižu, ka nas drži, kada smo u pogibeli, da ćemo pasti.
 

Kada na 4. vazmenu nedilju čujemo evandjelje o dobrom pastiru, ki svoj život daje za ovce, onda se u tom vidi ča to od temelja ove vjere. Dobri pastir prihvati ovcu takovu, kakova je, i s nje škurimi strani, s nje strahi. Dalje je u evandjelju rečeno, da pastir pozna svoje ovce. Ako mi dostkrat sami sebe već ne razumimo, Bog nas razumi.
 

Ovo “Onda ćemo to vjerovati!” onda već nije rezignacija, nije povlačenje u nesigurnost. Suprotivno: Ovo je jačanje, primljenje na put prema cilju. Ov cilj nam je Jezuš pokazao na Vazam u svojem goristanju: Tamo ide, a ne u smrt. Vračitelj Deininger misli, da vjera ne učini krivo držanje človika neučinjeno i negodano, “ali ona mi pomaže, priznati, da sam došao do mojih granic”.
Iz toga raste po njem batrenje, “da smo grišni, a ipak od Boga ljubljeni”, batrenje, ko izvira iz vjere i nosi. Zaista je pravo batrenje, da smo primljeni u ov kontekst.