“Milosni dari su različni, ali Duh je isti. I djelovanja su različna, ali je isti Bog.” Crikva je nastala tako, da je Duh Sveti ujedinio različito.
Med apoštoli su na početku Crikve bili jednostavni ljudi, djelači i ribari.

Ovde je i Matej, ki je bio učen carinar. Različite su im pozadine i društveni konteksti, židovska i grčka imena, blagi i ognjeni karakteri, različiti pogledi i ćutljivost. Ali Jezuš ih nije prominio, nije ih učinio serijskimi modeli. Ostavio ih je različite i sada ih ujedinjuje pomazujući ih Duhom Svetim. Jedinstvo dohadja pomazanjem. Apoštoli su na Pedesetnicu shvatili ujedinjujuću snagu Duha Svetoga. Osvidočili su se gledajući iako svi govoru različne jezike, razumu jedan drugoga. Postali su jedan Božji narod iako različit, a ipak jedinstven.
 

A med nami u Crikvi, iako bi tribali biti jedinstveni, postoju različita mišljenja, drugačiji argumenti i druge ćuti. Svenek smo u skušavanju, mečem braniti vlastite ideje, vjerujući da su dobre za sve, slažući se samo s onimi, ki razmišljaju kot i mi. To je vjera po našoj zamisli, nije to ono, ča Duh Sveti želji.
 

Zato pogledajmo ono, ča želji Duh Sveti, ono kako čini Duh Sveti, a ne ča misli i želji svit okolo nas. Svit nas dili u kršćane i one druge vjere, a Duh Sveti veli, svi smo mi Božja dica. Svit vidi strukture, ke bi morale imati uspjeha i dili nas na one, ki su kozervativni ili liberalni. A Duh Sveti veli: mi smo jednaki i daje svakomu od nas mjesto u Božjem planu stvaranja. Mi nismo za Boga samo slučajan broj, nego nezaminljiv kusić njegovoga mozaika.
 

Otajnost jedinstva i otajnost Duha Svetoga je dar i na ove Duhovske svetke obnovimo svoju vjeru: “Duše Sveti, oživi u nami dar, koga smo primili. Oslobodi nas od paralize sebičnosti i učini nas graditeljem jedinstva.”