Željezanski biškup slavio je "prekogranično" nediljno bogoslužje zajedno sa sambotelskim biškupom Jánosom Székelyjem u crikvi sv. Emerika u Felsörönöku.
 

Željezno, 15. septembar 2024. (KAP): Svitu nisu potribne nove granice, nego već otvorenosti i pripravnosti, da se susretnemo s poštovanjem i solidarnošću. Ovo je naglasio željezanski biškup Egidije Živković u svojoj prodiki na nediljnom bogoslužju u crikvi sv. Emerika blizu granice u Felsörönöku u Sambotelskoj biškupiji. Biškup Živković predvodio je svetu mašu skupa sa sambotelskim biškupom Jánosom Székelyjem. Zajedničko bogoslužje triba biti “znak zajedničtva i mira”, istaknuli su biškupi. ORF 2 i ZDF prenosili su svetu mašu uživo.
 

Na početku svete maše je Živković pozvao na molitvu za sve unesrićene u poplava i nevrimenu. Isto tako je željio uključiti brojne hitne službe i volontere u svoje molitve.

Crikva sv. Emerika svetačno je otvorena ljeta 1903., bila je farska crikva Inzenhofa, Tschanigrabena i nekih ugarskih zajednic do Drugoga svitskoga boja. U dobi Željeznoga zastora stajala je na ničijoj zemlji med Austrijom i Ugarskom i je hitro propadala. Svete maše se sada opet slavu u crikvi. Ugarski i austrijanski vjerniki sastanu se jednoč u tajednu na skupnom bogoslužju.
 

Živković se je u prodiki obrnuo i na povijest crikve: „Ovde je križ pretrpio nacionalsocijalizam i komunizam, križ je bio svidok izumiranja ovoga sela okolo crikve i prisilnoga iseljavanja stanovničtva. " Na ovom mjestu križ je već od simbola i već od dekoracije. Ovde je postao križ "surova stvarnost" s mukom, protjerivanjem i smrću. Danas je, medjutim, ovo mjesto "mjesto ufanja, mjesto susreta i mjesto pomirenja". I biškup Székely upotribio je istu formulaciju u svoji pozdravni riči na početku svete maše. Pozvao je biškupa Živkovića na ovo zajedničko dvojezično i prekogranično bogoslužje. Službu su glazbeno pratili puhački ansambl Policijske glazbe Gradišća i dičji zbor iz mjestov Magyarlak i Csörötnek "JóPásztor" ("Dobri pastir").
 

Konkretno nasljedovanje Jezuša

U prodiki je biškup Živković pojasnio, ča zapravo znači nasljedovati Jezuša ter se obrnuo na svetu Majku Terezu, ka je to pokazala svojim požrtvovnim žitkom. “Ona pokazuje na ovoga Jezuša na križu nagnute glave, raširenih ruk i otvorenoga srca.”
 

Živković je pokazao na stav skromnosti, poniznosti i pripravnosti, da se služi i za druge. Čini se, da se je ov stav danas izgubio. "Čini se prikladnim / boljim, ne se činiti manjim, nego se staviti iznad drugih i nadimati se." Ali to zniči suživot u Crikvi i u društvu, “razara narode i familije i zajednice i povlači nove granice”. A dalje je biškup rekao: „Ne triba li nam ta stav otvorenosti i poštovanja, prez predrasudov i kalkulacijov, u Crikvi i društvu i prema svakomu človiku, osobito danas?“ U Europi i u svitu postoji izolacija, utvrde i gradnja zidov i ogradov med ljudi, teren "separatistov, populistov i ekstremistov, teroristov i fundamentalistov".
 

Kamo bi to peljalo, mogli bi reći ljudi na Željeznom zastoru izmed Ugarske i Austrije, ki su morali to bolno iskusiti. “Još svenek nas muču, bolu tragične posljedice nedavne povijesti”, rekao je Živković. Ali Jezuš je raširio ruke na križu, "da bi nas sve spomenuo, kako se moramo ponašati jedni prema drugim".
 

I na kraju je biškup Živković rekao: "Ljubav i pripravnost, da se služi onim, ki su žajni u našem vrimenu otvorenoga srca Jezuševoga prema nam, je poslanje. To je učeničtvo u konkretni riči!"

Slike: Biškupija Sambotel i Biškupija Željezno