U nedilju 27. oktobra nas je potresla tužna vist iz Kisega, da smo opet izgubili jednoga zvanarednoga človika, jačkara, svirača, prijatelja, jednoga Gradišćanca, ki je svoj žitak polag familije posvetio hrvatstvu.Teško je u takovom trenutku najti prave riči.... Tuguje tvoja ljubljena familija, guslači širom Gradišća, svirači okrkestra Pinka band kotrigi Jačkarnoga zbora „Zora“ i Tambuaškoga orkestra „Zora“, jačkari Zbora Pax et bonum, jačkari Klape „Dičaki“ i svi mi, ki smo te jako rado imali. Iako smo znali da si betežan i muči te strašni beteg, ipak smo se jako ufali, da bude bolje. Borio si se za žitak, puno, moremo reći da i preveć trpio, ali ni bilo pomoći.... Tvoja borba se vidila na svakom koraku. Nikada se nisi predao...
 

Imre Harsányi se je rodio 3. februara 1957. ljeta u Prisiki u familiji, kade su hrvatska rič i katoličanska vjera igrale važnu ulogu. 43 ljet su imali srićno hištvo sa svojom ljubljenom ženom Julijanom. Julijana i Imre su imali jednoga sina Kristijana, ki jur ima svoju vlašću familiju, dvi kćerke, ke su jako rado imali staroga oca, kom su dali puno ljubavi u svakidašnjem žitku. Imre je bio jako aktivan i u gradu Kisegu, kade je dva mandata bio zastupnik u Hrvatskoj samoupravi grada Kisega. Jako mu je bila važna hrvatska kultura, hrvatska tradicija, hrvatski materinski jezik. Neumorno se je zalagao za sve, što je bilo hrvatsko. Kot človik je bio dobar prijatelj dobrog i iskrenog srca, pravičan, jako skroman i ponizan. Bio je človik, na koga se je moglo bilo kada računati. Svenek je bio pripravan pomoć.

Ove osobine su ga karakterzirale i odredile njegovu svakidašnjicu. Za njegovo djelovanje ga je 15. junija 2024. ljeta odlikovao željezanski biškup mons. dr. Egidije Živković dekretom Željezanske biškupije Časnim znakom Željezanske biškupije u srebru. Njegovo djelo je priznala i Hrvatska samouprava Željezne županije. Pred dvimi tajedni je Imre Harsányi dobio pismo od grada Kisega, da će ga 6. novembra odlikovati za njegov neumoran rad za grad, za Hrvate u gradu Kisegu.
 

Na zadnjem oproštaju se je napunio prisički cimitor s ljudi iz cijeloga Gradišća, da daju zbogom Imreju Harsányi. Od njega su se oprostili polag familije, svi, ki su ga rado imali, cijenili, poštovali. Polag ganutljivih riči farnika Richarda Inzsöl, oprostili su se fra Božidar Blažević u ime Željezanske biškupije, Udruge „Hrvat sam“ i Zbora „Pax et bonum“, a u ime Klape „Dičaki“ se je oprostio peljač Andres Benčić MAS, MSc. Ni jačka ni smila faliti na kraju. Jačka „Za svaku dobru rič“ su svi nazočni skupa jačili pokojnomu Imreju a zatim nas je rasplakao njegov lipi glas uz pomoć technike, kada je jačio pjesmu „Črna Madona“. Skupa su se spravili i guslači iz Gradišća da daju zbogom prijatelju, sviraču Imreju. Pjesma Rastanka se je čula sigurno do zvijezdica, do plavoga neba.
 

Jedan vjeran i istinit gradišćanski Hrvat nas je ostavio.... Ostavila nas je peršona, koj su bili važni naši hrvatski korjeni. Svoje hrvatstvo je nosio u srcu, u duši. Bio je pravi človik, takov, ki se danas rijetko najde.... Falit ćeš nam, dragi Imre. Neka te čuvaju andjeli i obogati sa svojom velikom hrvatskom dušom, dobrim glasom nebeski zbor i orkestar, čiji si na ovu jesensku nedilju 27. oktobra 2024. postao kotrig. Zbogom, dragi Imre! Neka ti bude laka prisička zemljica.

Počivaj u miru Božjem.

-gk-