Križi polag ceste i križni puti imaju čuda skupnoga. Onemogućavanje žitka i nošenje križa, ko je mnogim dano, ostaje svakodnevnica žitka čuda ljudi. Naš svit je poderan i ranjen, pun muke i trpljenja. Svi ti križi ostanu izazov i prevelike težine. Kristušev križ ni neg ukras na zidu ili ukras, koga si stavimo za vrat, nego provokacija za sve, kršćane i nekršćane: Za one, za ke je križ u javnom prostoru relikt starih vrimen, ali i za one za ke križ ostaje znak spasa za izbavljenje človičanstva iz njegove upletenosti u krivice i grihe.

Raspeti Bog, Bog ki umre za ljude, križevani Bog ki je izdan ljudem? Isto tako je bilo neispravno da prvi kršćani govoru o takovom Bogu u kontekstu pompoznih poganskih bogov. Prvi prikaz križa, ki se i danas more viditi, pojavio se u 5. stoljeću na drveni vrati ranokršćanske bazilike Svete Sabine u Rimu. Drugi grafit iz ljeta 125., isto tako u Rimu, prikazuje razapetog človika s glavom od osla. Pogani su znali reći: "Ov Bog kršćanov na križu mora biti osal." Riba, maslinova kita, sidro, golub, latinski “Pax” i grčki “Alpha” i “Omega” do toga vrimena su bili jedini kršćanski simboli i njihovi identifikacijski znaki. Istina je, da se skandal križa ne smije razlagati niti umanjivati. Veliki petak se nikada ne otkazuje.

Raspeti človik je Bog ljubavi, križ je hitan slučaj Božje ljubavi. Bog ne želi trpljenje, ni ukinuo muku, ali trpi s nami: U boji, u teroru, u ubojstvi, u mržnji, u lakomnosti, u jadu, u nepravdi, u sebičnosti, u svi grihi i strahota za ke je človik sposoban. I on je s nami i u betegu, muki i smrti. On ide s nami, osebujno na raskrižanju naših životov i kad padamo pod križem i kad se potpiknemo. Njegov križ ostaje putokaz na svi puti našega žitka.

Vidimo, čudimo se i vjerujemo: „Klanjamo ti se, ar si po svom križu svit otkupio!“

Slika: Pixabay