Četvrtak, 17. junija zahvalio se je Karitas pri svetačnoj sv. maši u katedrali sv. Štefana u Beču za 100 ljet svojega postojanja. Svetu mašu su svečevali kardinal Christoph Schönborn, za Karitas nadležni biškup Benno Elbs i predsjednik Karitasa Michael Landau, a koncelebrirali biškupi Hermann Glettler, Jožef Marketz i Franz Scharl. “Radostan i zahvalan sam, da imamo u Austriji tako živ, aktivan i vrlo angažiran Karitas”, ustanovio je u pozdravu kardinal Schönborn. Kako važan je ov angažman, vidi se ravno i sada u krizi.
Sa svojom službom bližnjemu i skrblju za nevoljne ljude ispunjuje Karitas glavni nalog evandjelja, rekao je kardinal dalje: “Njegov nalog mora biti: preminiti društvo na pozitivno - ali ne na strani bar kakove politijske partije, nego na strani siromahov.” Zahvalio se je svim suradnikom i suradnicam, pred svim onim mnogim dobrovoljcem “za njihov neophodno potriban angažman za ljude, ki hitno tribaju naš potpor, u Austriji i širom svita.”
Pri slavlju su sudjelovali i bivši predsjedniki Karitasa Franz Küberl i Helmut Schüller ter delegacije Karitasa iz biškupijov, ke su i suoblikovale sv. mašu. Od strani politike došli su druga predsjednica Nacionalnoga sabora Doris Bures, ministar vanjskih poslov Alexander Schallenberg, ministrice Leonore Gewessler i Karoline Edtstadler kot i brojni zastupniki gospodarstva odnosno sponzori Karitasa.
Milosrdnost nije danas na svaki način u modi, ustanovio je biškup Elbs u prodiki. Čini se, da današnje društvo voli reći: “Ja moram potribovati moja prava. Tvrdim to, ča mi polag prava pripada.” Ali: “Jedino potribovati vlašća prava neće učiniti naš svit ljudskiji, a sigurno ne ni pravičniji.” Prez milosrdnosti, sućutenja i ljubavi ne more se stvoriti nikakova država, ka važnom drži človičje dostojanstvo i ljudska prava.
"Za pravičnost su pravniki, suci i branitelji nadležni. Ali ki je nadležan za milosrdnost?”, pitao je biškup dalje i odgovorio: “Odnos prema siromahom nesmimo delegirati.” Za milosrdnost je svaki osobno nadležan i odgovoran.
Pogled u povijest Karitasa kaže, da se njegovo djelo bitno razlikuje. “Skupno su naši preoci svladali mnoge krize. A i mi to moremo”. Pri Karitasovom djelu ne ide samo za individuelnu pomoć, nego “budno gledati na socijalne strukture u pozadini ... Viditi nevolju i djelati; istodobno opominjati i neprestano kazati na uzroke nevolje; pomoći odstraniti uzroke, a to ponizno i skromno.”
Konačno je biškup pozvao sve odgovorne u Karitasu, trsiti se osobno i kot organizatori za Jezušev pogled na sve hitrije nastale fenomene samote, na veliko područje gajenja i podvaranja, za ekološke posljedice klimatske krize kot i za mnoge socijalne krize pandemije ter mnogo svega drugoga.
Predsjednik Karitasa Michael Landau citirao je papu Franju: “Siromahe triba objamiti, a ne brojiti.” Karitas je najprvo služba človika človiku, od lica do lica, dan i noć, a većkrat širom svita. Jakost Karitasa je svakidanje djelo na mnogi mjesti, u Austriji, Europi i širom svita.