1. Štenje Knjige Ponovljenoga zakona
Pnz 4, 1-2. 6-8
|
1 Mojzeš je rekao narodu: Izraele, poslušajte na zakone i uredbe, ke održavati učim vas. Poslušajte, da živili budete, i da zajdete u zemlju, ku vam Gospodin, Bog vaših ocev daje, da ju osvojite. 2 Ne nadodajte ništ onomu, ča vam govorim, niti oduzimljite ča od toga, čuvajte zapovidi Gospodina, Boga svojega, ke vam zapovidam. 6 Održavajte ih i vršite! Ar ovo je vaša mudrost i vaše znanje u očima narodov. Kad čuju sve ove zakone, moraju priznati: Zaistinu mudar je i učan ov veliki narod. 7 Ar nijedan drugi narod nij tako velik, da ima boge k sebi tako blizu, kako je Gospodin, Bog naš, k nam blizu, kada god ga zazovemo? 8 Ili ki drugi narod je tako glasovit, da ima tako zgodne prepise i pravične zakone, kot cio ov zakon, koga vam danas predlažem? |
2. Štenje Pisma svetoga Jakova
Jak 1,17-18. 21b-22. 27
|
Braća moja predraga! 17 Svaki dobri dar i svaki savršeni dar je od odzgo, dohadjajući od Oca svitlosti, pri kom nij prominjenja niti sinja prominljivosti. 18 Dragovoljno nas je porodio riču istine, da budemo kotno prvina od njegovih stvorenj. 21 U krotkoći primite posijanu rič, ka more spasiti duše vaše. Budite izvršitelji riči, a ne samo poslušači, ar drugače sami sebe vkanjujete. 27 Čista i pred Bogom i Ocem neoskrunjena pobožnost je ovakova: pohoditi sirote i udovice u njihovoj nevolji i sebe očuvati čistoga od ovoga svita. |
1 U onom vrimenu spravili su se oko Jezuša farizeji i neki od
pismoznancev, ki su došli iz Jeruzalema.
2 I vidivši, kako neki od učenikov njegovih jidu kruh nečistimi,
to je neopranimi rukami, ukarali su je,
3 ar farizeji i drugi Židovi ne jidu, ako si većput ne operu ruke,
obdržavajući prikdavanje starih!
4 I ne jidu, kad dojdu s trga, ako se prije ne operu. I još ima
mnogo svega, ča su primili od starih na obdržavanje: pranje
kupic, vrčev, midenih posud i postelj.
5 I pitali su ga farizeji i pismoznanci: „Zač tvoji učeniki ne
živu po prikdavanji starih, nego jidu kruh nečistimi rukami?“
6 A on im odgovori: „Pravo je prorokovao od vas skažljivcev
prorok Izaija, kako je pisano: ´Ovo ljudstvo me poštuje
usnicami, a srce njegovo je daleko od mene.
7 Zaman me poštuju učeći zapovidi i nauke ljudi´;
8 ar ostavivši zapovid Božju obdržavate prikdavanje ljudi:
pranje vrčev i čašov, i činite mnogo drugo ovim spodobno!“
14 I opet je dozvao množinu k sebi i govoraše im: „Posluhnite
me svi, i razumite me!
15 Ništa nije izvan človika, ča bi ga moglo ulazeći u njega
oskruniti nego ča izajde iz človika, ono je, ča človika
oskrunjuje.
21 Ar iz nutra, iz srca ljudi, ishadjaju zle misli, oskrunjenje
hištva, praznovanja, umaranja,
22 tadbine, skupost, zloća, vkanjba, besramnost, nenavidno
oko, pogrdjenja, gizdost, bedavost.
23 Sva ova zla iznutra ishadjaju i oskrunjuju človika.
Pripjevni psalam
Ps 15 (14), 2-3a. 3bc-4. 5
|
Gospodine, gdo smi prebivati u šatoru tvojem?
2 On, ki nutar stupi bez krivnje i čini pravicu;* on, ki u srcu svojem istinu zbori.
4 Zločinitelja zanemar meće,/ ali zvišava bogabojeće,* ki se zaklinje i prisegne nikad ne krši.
5 Svoga novca ne daje na visoke činže,/ ne da se protiv pravičnih podmitit.* I tako čini, potrknut se neće dovijeka. |
Vrijeda će početi novo školsko ljeto i vjerujem, da ćedu svi roditelji većkrat morati opomenuti svoju dicu, da je prvo, ča moraju učiniti, kada dojdu iz škole: to je dobro oprati ruke. Osebito još ako dica dojdu gladna i kanu hitro ča pojisti.
Pranje ruk pred jilom nije jedino pravilo (ujedno i higijensko), ko moremo najti u uredbi i zakoni, ki su bili aktualni u židovstvu, a za čije držanje su se osebito skrbili farizeji i pismoznanci. I samo obrizanje, ko je nastalo simbol Staroga Teštamenta s Abrahamom je jedan higijenski čin, ki je ujedno bio vezan i uz plodnost.
Ortodoksni Židovi poznaju, uz jur nam svim dobro poznate 10 zapovidi još 613 uredbov (“micvot” - 365 zabranov i 248 zapovidi).
Iz današnje perspektive (pod uplivom pandemije) nam nije teško razumiti, pak još i prihvatiti kritiku farizejev i pismoznancev. Ali ova situacija, u koj Jezuš s njimi polemizira, ima jednu drugu pozadinu.
To vidimo odmah na početku u Jezuševom odgovoru (r. 6-13), kade je opominja i kritizira, ar ukidaju Božje zapovidi (drugu zapovid: poštuj oca i majku svoju), držeći se vlašćih uredbov (“korbán” - uredba kom nimaju već nikakove obaveze prema roditeljem).
Jezuš njim, ki se slipo držu uredbov, ne daje pravo druge suditi i odsudjivati. Smimo se ovde samo spomenuti ozdravljenja na Sabat. Farizeji i pismoznanci su se svenek trsili, čuvati židovstvo i kulturu od uplivov drugih religijov kot i budućnost židovskoga naroda. Problem je bio u tom, ar su preveć držali za važno ono, ča je vanjsko, vidljivo, formu, zakone i uredbe a zanemar metali ono, ča je po Jezušu bilo najvažnije: nutrinu, dušu, srce, odakle dohadja svako dobro kot i svako zlo za pojedinca i za zajednicu.
Uprav to Jezuš naglašava: ne vanjska higijena, higijena ruk i tijela nego higijena duše, misli, higijena srca je odlučujuća, ar odanle dolazu i svi grihi, ke Jezuš u nastavku nabraja i u ki vidi pogibel za opstojnost naroda. To je popis najočitijih grihov, ki su bili poznati i nazočni ne samo u susjedski narodi, nego i u izibranom - Božjem narodu, a interesantno ni do današnjega dana ti grihi nisu prestali (zginuli).
Zato bi poruka današnjega evandjelja mogla biti ista kot i ona izibranomu narodu: ako kanite opstati kot narod, čuvajte vlašću povijest, vlašći jezik, kulturu i običaje. Pazite na Božje zapovidi, i ne odričite se najveće vridnosti - duše oplemenjene vjernošćom Bogu!
Uvodna molitva
Braća i sestre, nebeskomu Ocu uputimo svoje molitve po Jezušu Kristušu, a Duh Sveti neka nas nadahne ča ćemo moliti.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine, željimo razumiti tvoju volju i tvoju rič; rasvitli nas svojim Duhom da znamo ča nam je činiti. To te prosimo po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.