1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 50,5-9a
|
5 Gospodin Bog mi je otvorio uho. Nisam se protivio, niti |
2. Štenje Pisma svetoga Jakova
Jak 2,14-18
|
14 Ča prudi, braća moja, ako gdo veli, da ima vjeru, a djel |
27 U onom vrimenu Jezuš projde s učeniki svojimi po seli
Cezareje Filipove. I putem je spitkovao učenike svoje
govoreći im: “Za koga me držu ljudi?”
28 Oni mu odgovoru: “Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju,
drugi pak za koga od prorokov.”
29 Onda je pita: “A za koga me vi držite?” Odgovori mu
Petar: “Ti si Kristuš!”
30 I zagrozio im se je, da nikomu ne povidaju za njega.
31 I počeo je je učiti, da Sin človičanski mora mnogo trpiti i
zahićen biti od starješin i duhovničkih poglavnikov i pismoznancev,
i da hte ga umoriti, ali po tri dnevi će se goristati.
32 I govorio je očito o tom. I uzevši ga Petar na stran, počeo
ga je karati.
33 On se pak okrene i pogledavši učenike svoje ukara Petra
govoreći: “Poj od mene, Satan! Ar ti ne misliš, ča je Božje,
nego ča je človičje.”
34 I kad je skupa zvao ljudstvo i učenike svoje, reče im: “Ako
gdo hoće naslijedovati mene, neka zataji samoga sebe i
neka zame križ svoj na se i neka me tako naslijeduje. Ar
ki hoće svoj život očuvati, zgubit će ga; ki pak zgubi svoj
žitak zbog mene i Evandjelja, ta će ga očuvati.
Pripjevni psalam
Ps 115 (114),1-2.3-4.5-6.8-9
|
Hodit ću pred licem Gospodinovim u zemlji živih. 1 Ne nam, ne nam, o Bože,/ nego imenu tvomu daj slavu * za tvoju ljubav i vjernost. 2 Narodi zač govoru: * “Bog njihov gdje je?”
3 Naš Bog je u nebu. * Stvorio je sve, ča je hotio. 4 Bolvani poganov su srebro i zlato, * ruk človičjih su djelo.
5 Usta imaju, ali ne moru govorit, * oči imaju, ali ništa ne vidu. 6 Uši imaju, ali ništa ne čuju, * nose imaju, ali ne moru mirisati ništa.
8 Ki je načinjaju, neka im slični postanu, * i svi, kim su ufanje oni. 9 Dom Izraelov, u Jahvu se ufaj, * on je njihov štit i pomoćnik. |
Mi ljudi skloni smo imati već obrazov. Jednoga privatno i jednoga za javnost. Jednoga za posao ili crikvu a drugoga za doma. Zato nam je nekada teško suočiti se sa samim sobom. Kada stojimo pred zrcalom, zbunimo se nekada vlašćim likom. I zato ne moremo uviditi naše pogriške i djelati na sebi - ar ne znamo ko lice, odnosno ličnost, triba korekciju.
Bog nam je naminio jedno lice - a to je ono Njegovo. Jezušu istotako ne triba već karakterov. On je i sa svojim jednim preobrazio svit. Morebit nisu njegovi učeniki precizno ni znali, kade je rodjen, kada, ča je do onda djelao i kade se kretao. Morebit ih to nije ni interesiralo, ar su iskali odgovore na mnoga druga pitanja.
Ipak, danas im je Jezuš postavio jednostavno pitanje: gdo sam ja? Pitanje kot svojevrsni test za dane, ki slijedu. Jezuš je željio verbalnu potvrdu: gdo je on. A nije se puno uznemirio, kada je čuo, da drugi mislu, da je Ivan Krstitelj, Iija ili neki od prorokov. Na Petrov pravilni odgovor rekao im je - ne govorite nikomu!
Čemu ta tajnovitost očitovanja? Jezuš u svojem djelovanju nikada nije htio, da plodi njegovoga djelovanja budu svedeni na čuda ozdravljenja. Fizičke i materijalne stvari. Naprotiv, On je htio da sime, ko sije, bude upravo prihvaćeno u srci. A to je metanoia ili promjena. Željio je već, da ljudi prihvatu njegovu rič, prominu se, preuzmu odgovornost (križ) i krenu za Njim. Odreču se staroga sebe i prigrlu novoga. To je proces bolniji nego zarastanje neke rane. Ozdravljenje i čuda su samo popratni simboli, potvrde, vidljivi znaki prisutnosti Božjega Kraljevstva na zemlji.
Kada bi mi kot kršćani živili samo od čuda, siromašna bi nam ta vjera bila. Čemu bi se ufali, u ča bi vjerovali? Lažni konzumerizam vjere i odnosa s Bogom uočio je još i Platon, ki je problem upotribljenja Boga za lične svrhe zadovoljstva opisao u svojem djelu Gošćina. Onda se je i on pitao ako boga (mislio je na starogrčkoga boga vina, Dionisa) iskorišćavamo samo za zadovoljstvo - da li je onda on još bog?
Ipak, za razliku od ondašnjega razumivanja odnosa u poretku stvoritelja i stvorenoga, u kršćanstvu je človik suradnik Boga. Ter je i stvoren na Njegovu sliku. Mi smo u odnosu, u dijalogu s Bogom. On je postao jedan od nas. Mi nismo podredjeni. Nego kroz vjeru i djela, ka moraju, da ju pratu, postajemo dostojni obećanja, ko nam je od stvaranja svita naminjeno, a to je da ćemo s Njim biti u slavi.
Dakle: gdo sam ja? Smimo li to pitati sebe i iskreno sebi odgovoriti? Ili bolje ipak, da pitamo druge, ar nam se vlašći odgovor neće dopadati ...
Uvodna molitva
Na putu za tvojim Sinom, Gospodine, stojimo danas pred tvojim licem. Opomenuti njegovom ričju, ufamo se izraziti molitvu vjere iz svita gdje nije lako vjerovati, gdje je teško i moliti.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine Bože, tvoja su vrimena i vjekovi. Poslušaj molitve ove zajednice. Ispuni sve ča pravično željimo. To te prosimo po tvojem Sinu, Jezušu Kristušu, ki živi i kraljuje u vijeke vijekov.
Amen.