1. Štenje Knjige Postanka
1 U oni dani reče Gospodin Abrahamu: “Poj iz zemlje
svoje, izmed svoje rodbine, iz očinskoga stana i dojdi
u zemlju, ku ću ti pokazati!
2 Velik ću narod načiniti od tebe, blagoslovit ću te i proslaviti
tvoje ime. Blagoslovom ćeš postati.
3 Blagoslovit ću one, ki te blagoslavljali budu, a ki tebe
budu proklinjali, one ću prokleti. Po tebi ćedu blagoslovljeni
biti svi narodi zemlje.”
4a Onda se je Abraham dao na put, kako mu je Gospodin
bio rekao.
2. Štenje Drugoga pisma
svetoga Pavla Timoteju
8 Predragi! Trpi s manom za evandjelje pomoću Božjom.
9 On nas je spasio i pozvao svetim zvanjem, ne po naši
djeli, nego po svojoj odluki i milosti, ka nam je dana u
Kristušu Jezušu pred vječnimi vrimeni,
10 a sada se očitovalo dolaskom Spasitelja našega Jezuša
Kristuša. On je obladao smrt i donesao na svitlost neraspadljiv
žitak po evandjelju.
1 U onom vrimenu zame Jezuš sa sobom Petra i Jakova i
Ivana, brata njegovoga, i otpelja je nasami na jedan
visok brig.
2 I preobrazio se je pred njimi, i rasvitilo se je lice njegovo kot
sunce, a pratež njegova obilila je kot snig.
3 I nut, skazao im se je Mojzeš i Ilija govoreći s njim.
4 Tada progovori Petar i reče Jezušu: “Gospodine, dobro
nam je ovde biti! Ako hoćeš, načinit ćemo ovde tri šatore:
tebi jednoga, Mojzešu jednoga i Iliji jednoga!”
5 Kad je on još govorio, obstro je je svitao oblak, i nut (čuli
su) glas iz oblaka govoreći: “Ovo je moj predragi Sin,
u kom sam se obradovao; njega poslušajte!”
6 Čuvši ovo učeniki pali su na lica svoja ter se jako bojali.
7 Tada pristupi Jezuš k njim, dotakne ih se i reče: “Stante se
i ne bojte se!”
8 Podignuvši pak oči svoje nisu nikoga vidili, odlag samoga
Jezuša.
9 I idući doli s briga opomenuo je je Jezuš govoreći: “Nikomu
ne povidajte ovo, dokle se Sin človičanski ne stane od
mrtvih!”
Neka bude, o Bože, nad nami tvoje pomilovanje,
jer se u tebe ufamo svagda.
4 Jer rič Božja je prava *
i vjerna su djela njegova.
5 On ljubi pravdu i pravo. *
Njegove milosti puna je zemlja.
18 Nut Gospodinovi oči nad svimi, ki se ga boju, *
nad svimi, ki se ufaju svagda u milost njegovu.
19 Da život njihov od smrti izbavi *
i da je u vrimenu glada nahrani.
20 Na Gospodina duša nam čeka: *
u svetom njegovom imenu ufanje j’ naše.
22 Neka bude, o Bože, nad nami tvoje pomilovanje, *
jer se u tebe ufamo svagda.
Jezuševa pedagogija u spisi Novoga Teštamenta prikazana je kot posebna pedagogija. Svoje učenike, ali i sve druge ljude (uključujući vlašću obitelj) poučavao je induktivnom metodom: od pojedinačnoga k općemu. On je krenuo u promjenu svita, minjajući svakoga človika pojedinačno, ar je znao, da prominiti svit neće bitno uticati na ljude - oni ćedu samo prihvatiti takovo stanje, a to ne znači potribnu unutrašnju promjenu, nego samo prilagodjavanje, ča nije cilj. Promjena, ku naš Gospodin ljubi, je preobraženje srca. Spomenimo se, kako je mnogim, ke je ozdravio rekao: “Poj, vjera tvoja te je ozdravila”. Ta vjera ima svoj vidljiv dio u rečenom ozdravljenju, ali ostaje nevidljiva za one, ki samo gledaju u čudo - a ne u njegov cilj i svrhu.
Zato nas Jezuševa tajnovitost u čini i djelovanji, u čudesni dogadjaji goni na pitanje: “Zač to nije svim objavio?” “Da li bi onda svi povjerovali?”. “Zač to pokazuje samo nekim?” Takov dogodjaj je i Preobraženje Gospodinovo. Svojim odabranim učenikom (Petru, Jakovu i Ivanu) pokazao se je u punoj slavi, u sredini med dvimi proroki Staroga Teštamenta. Ta takozvana “škola” Preobraženja je bitna za njegove učenike. Ovde im je nazvistio svoju pobjedu - ali prik križa. Protumačio je svoju Božansku narav, ali ne isključio nje iz te slave.
Strah, koga su Jezuševi učeniki permanentno imali u sebi (a ki se proteže ča do po Goristanju), nije potpuno običan strah. Nije strah od muke, ni trapljenja i nesriće. Nego je strah od nevjere. Najveć ih je bilo strah, da se sve ono, u ča su vjerovali, zgubi prez traga i slijeda. Znao je to i Jezuš, zato ih je kot ljude postupno i čvrsto gradio. Svaki dogodjaj s Njim, utisnuo im se je čvrsto u srcu, odakle je prošao u cio svit. Ravno na ovom brigu Preobraženja je Jezuš poslao duplu poruku: poruku sadašnjosti i poruku budućnosti. Sadašnjosti, ar njegovo djelovanje je sijanje simena, za ko zna, da neće prik noći niknuti, nego će se za to tribati dugo i strpljivo skrbiti. Takov je bio i u odnosu s učeniki. Rekao im je, da nikomu ne velu, ča su vidili, ar je znao, da nećedu shvatiti. Ovde ne ide preveć za to vidjenje Jezuša u slavi, za razgovor s Mojzešem i Ilijom, glas njegovoga Oca s neba. Nego za budućnost, u koj svi imamo dijela. A to je Goristanje.
Jezuš je svoje učenike a s njimi i cio svit pripravljao, da do Goristanja ne moru dojti zvana po križu. Zato je On i željio, da skandal križa ne bude zalog za budućnost, nego ponos/gizdost križem da bude zalog vječnosti, ku ćemo dobiti po goristanju i duše i tijela. Zato naučite se na Božansku pedagogiju, ar nje riči peljaju nas ponovno kroz sve dogodjaje Jezuševoga života, da ih mi osobno proživimo, kako bi ih mogli drugim radosno nazvistiti.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Sonstiges, Social Media, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.