1. Štenje Prve Knjige Kraljev
1 Kr 17,10-16
|
10 U oni dani spravio se je Ilija i otišao u Sareptu. Kad je |
2. Štenje Pisma sv. Pavla Židovom
Žid 9,24-28
|
24 Jezuš nij išao u takovo svetišće, ko je rukom zgradjeno i |
38 U onom vrimenu [govorio je Jezuš ljudstvu u nauku svojem:
“Čuvajte se pismoznancev, ki rado idu u dužički haljina i
želju, da je pozdravljaju po trgi,
39 i da sidu na prvi mjesti u sinagogi i na čelu stolov pri gošćina,
40 ki pojidu hiže udovic, a zato molu pretvarajući se duge
molitve; oni hte biti oštrije sudjeni.”
41 I] sideći Jezuš nasuprot škrinji za milodare gledao je,
kako ljudstvo hita novce u škrinju. I mnogi bogatuši su
bacili mnogo.
42 I dojde jedna uboga udovica i hiti nutar dva novčiće, to je
jedan četvrtak.
43 I dozvao je skupa svoje učenike i reče im: “Zaistinu vam
velim: Ova uboga udovica je već nutarhitila, nego svi, ki
su davali u škrinju.
44 Ar su svi davali od svoje obiljnosti, a ona je od svoga
siromaštva dala sve, ča je imala i ča joj je bilo potribno
za život.”
Pripjevni psalam
Ps 146 (145),6c-7ab.7c-8.9-10
|
Hvali duša moja Gospodina.
6 Ki je stvorio nebo i zemlju,/ morje i sve ča je u njem. * On ostaje vjeran do vijeka.
7 Potlačenim vraća pravicu,/ gladne hranom zasiti, * zarobljenim slobodu daje.
8 Gospodin slipim oči otvara, * Gospodin ponižene zdiže. 9 Gospodin čuva tudjince, * On podupira sirote pak udovice.
Gospodin ljubi pravične, * a grišnikom pute rasprši. 10 Gospodin će kraljevati na vijeke, * Bog tvoj, o Sione, od pokoljenja do pokoljenja. Aleluja. |
U svetom evandjelju ove nedilje nas Jezuš uči, kakav človik se Bogu dopada, kakovi ljudi su njemu povoljni.
Jezuš uči svoje učenike u crikvi (hramu) u Jeruzalemu. Sidio je suprot škrinje za milodare i nagledavao, kako su vjerniki išli mimo i ki je koliko nutarhitio. I došli su mnogi bogatuši i hitili nutar mnogo. Ali stoprv kad je došla jedna uboga, neupadljiva udovica, obrati svu pažnju svojih učenikov na nju. Ona je nutarhitila dva male novčiće, ali Jezuš veli učenikom svojim: „Ova uboga udovica je već nutarhitila, nego svi, ki su davali u škrinju. Ar su svi davali od svoje obiljnosti, a ona je od svoga siromaštva dala sve, ča je imala i ča joj je bilo potribno za život.“
Pozivam da se iskreno pitamo – u kojem darovatelju se najdemo m i? Dajemo rado i velikodušno? Ar Bog ljubi radosnoga darovatelja (2 Kor 9,7b). Kako daleko ide uopće naša kršćanska dužnost, da „od svoje obiljnosti“ dajemo drugim? Ponekad čujem nerazumivanje vjernikov, kad je kakovo pobirnaje za siromahe (drugi tajedan, na svitski dan siromahov, smo opet pozvani, da darujemo milodare za siromahe u Austriji).
Bogatuši u evandjelju su nutarhitli mnogo. Jezuš je ne kritizira. Izgleda da je dosta, ako on, ki puno ima, daje ne malo od svoje obiljnosti. Kako izgleda kod nas? Dajemo čuda, kad dojde na pobiranje? Prilikom misionske nedilje sam našao izjavu P. Karla Wallnera, direktora Missio Austrije, ki je rekao, da je u ljetu 2016. svaki pojedini darovao prosječnu svotu od 76,-- – ali centov! Manje od jednoga eura! Iako znam, da su jedni jako puno davali a množina nije bila kod sv. maše – puno ovo nije. Nek malo ča od naše obiljnosti.
Ne znam koliko pinez bi bili danas „dva novčiće“ uboge udovice. Ali polag Jezuševe riči je ona dala „sve ča je imala i ča joj je bilo potribno za život.“ Uboga udovica nije samo dala od obiljnosti, kot mi, ki (iako čuda damo) to ne zaista ćutimo. Ona je dala – tako piše u grčkom orginalu – cijeli svoj „βίος“ (bios) – svoj cijeli žitak.
Kakova darežljivost i velikodušnost, kakova ljubav prema onim, ki imaju još manje, kakovo veliko povjerenje u dobroga Boga, ki je dao i ki će opet dati za život.
Bog nam je puno dao – budimo zato svisni svoje odgovornosti i zahvalni i velikodušni prema siromahom. Dajemo od naše obiljnosti – ne malo nego mnogo. Ali dajemo iz punoga srce, dajemo rado i velikodušno, da se Bogu dopadamo.
Uvodna molitva
Braća i sestre, naš je život poput života Ilije (Elijaša) proroka, života plemenitih udovica i svetica, hod pred Bogom Zato se usudjujemo izraziti baše prošnje njegovoj dobroti.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Bože, mi umiremo onoga dana kad već ne vjerujemo u tvoju milost. Jačaj nas snagom obećanoga Duha po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.