1. Štenje Knjige Postanka
1 U onom vrimenu postavio je Bog Abrahama na probu, i
rekao njemu: “Abraham! Abraham!” A on je odgovorio:
“Ovo sam!”
2 Bog je rekao: “Zami svojega jedinorodjenoga sina, koga
ljubiš, Izaka, i poj u krajinu Moriju i prikaži ga kot paljenicu
onde na brigu, koga ću ti pokazati."
9a Kad su zašli na mjesto, ko mu je Bog pokazao, zgradio je
onde oltar i položio drva na njega. I kad je bio svezao Izaka,
svoga sina, postavi ga na oltar na drva
10 i ispruži svoju ruku i zame nož, da zakolje svojega sina.
11 I evo tada mu je viknuo s neba andjeo Gospodinov:
“Abraham! Abraham!” On je odgovorio: “Evo sam!”
12 Andjeo je rekao: “Ne pruži ruke svoje protiv dičaka i ne
čini mu ništa. Ar sada znam, da se bojiš Boga i da mi nisi
uskratio svoga jedinorodjenoga sina.”
13 Kad je Abraham podignuo svoje oči, vidio je, da se je u grmu
za njim zapleo s rogi jedan baran. Prošao je tamo, zeo je
barana i prikazao ga kot paljenicu namjesto sina svojega.
15 A andjeo Gospodinov je kriknuo s neba Abrahamu još
jednoč i rekao:
16 “Zakleo sam se pri sebi -govori Gospodin - kad si to
učinio i nisi mi uskratio svojega jedinorodjenoga sina,
17 blagoslovit ću te obiljno i pomnožit ću ti potomce kako
zvijezde na nebu i pijesak na ubrovi morskoj. Osvojit hte
tvoji potomci ljesu svojih neprijateljev.
18 I u tvoji potomci bit hte blagoslovljeni svi narodi zemlje,
ar si poslušao rič moju.”
2. Štenje Pisma sv. Pavla Rimljanom
Braća!
31 Ako je Bog s nami, gdo je protiv nas?
32 Kad se nij smilovao još ni vlašćemu Sinu, nego ga je naprikdao
za nas sve, kako onda neće nam s njim sve (drugo)
darovati?
33 Gdo će optužiti izibrane Božje? Bog? Ne, ar on je, ki nje
opraviči.
34 Gdo će je odsuditi? Kristuš Jezuš? Ne, ar on je, ki je umro,
ali se je pak i goristao, ki je na desnoj strani Boga, ki i
zagovara nas.
2 U onom vrimenu zame Jezuš Petra, Jakova i Ivana, i otpelja
je same posebno na velik brig i preobrazi se pred njimi.
3 I nastala je pratež njegova svitla i tako bijela kot snig, kako
ju pralac na svitu ne more izbiliti.
4 I skazao im se je Ilija s Mojzešom i razgovarali su se s
Jezušem: “Učitelj, dobro nam je ovde biti! Načinit ćemo
tri šatore: tebi jednoga, Mojzešu jednoga i Iliji jednoga!”
6 Ar nij znao, ča govori; ar su se bili kruto prestrašili.
7 I došao je oblak, ki je je zasinjio, a iz oblaka se začuo glas
govoreći: “Ovo je moj ljubljeni Sin; njega poslušajte!”
8 I kot su se odmah ogledali, nisu vidili već nikoga uza se
zvana samoga Jezuša.
9 Kad su s briga doli išli, prepovidao im je, da komu povu,
ča su vidili, doklegod se Sin človičanski ne stane od mrtvih.
10 I držali su rič pri sebi, ali se med sobom spitkovali, ča bi
to bilo: “Dokle se od mrtvih ne stane?”
Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.
10 Vjerovao jesam i onda, kada sam rekao: *
“Ponižen sam jako.”
15 Dragocjena j’ u Božji očima *
smrt svetih njegovih.
16 O Bože, ja sam tvoj sluga,/
ja sam tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: *
razbio si okove moje.
17 Žrtvu ću tebi prikazati slave *
i ime zazivati Božje.
18 Izvršit ću Bogu zavjete svoje
pred narodom cijelim njegovim *
19 u predvorju Božjega doma *
Jeruzaleme, u tvojoj sredini.
Druga je korizmena nedilja u liturgiji. Na stol riči Gospodinove Crikva danas pred nas stavlja smisao žrtve, aldova.
Žrtve Abrahamove ki ide do kraja u poslušnosti prema Bogu, a tako i Kristuševe žrtve, ki se je predao Bogu Ocu u ruke, rekavši: „Neka bude volja Tvoja, Oče moj!“ Koliko smo mi danas pripravni na aldov, na poslušnost Bogu slobodno neka svaki od nas u dibini svojega srca i skrovitosti razuma na hipac zapita?
Jesmo li u poslušnosti prema Bogu pripravni, pojti ravno do kraja prez našega maloga, ljudskoga otpora, kako ovde stojimo?
Korizma je vrime, u kom si moramo postavljati takova pitanja i na nje dati odgovor. Ipak je ovo vrime milosti, vrime spasa! Važno je, djelati na sebi, djelati na području svojega razuma i srca, području vjere. Danas imamo na tisuće različnih edukacijov, odgajanja za ovo ili ono u struki ili u svakidanjem životu. A educiramo, odgajamo li se u vjeri i vjerom? Ili smo stali na onom, ča smo se naučili pred sakramentom svetoga bermanja. Da, i u vjeri životu iste vjere su nam itekako potribne edukacije, odgoji. Tomu služu stručne edukacije svećenikov, profesorov kroz tribine, predavanja, to je stručna nadogradnja vjere. A postoji i ona puno dostupnija svakomu od nas a to je čitanje Svetoga pisma, životopisa svecev, duhovne obnove. Dakle, malo je potribno, ali je ipak potribno obrazovati se, educirati, a tim i nadograditi svoju vjeru, kot i pripravnost na žrtvu, na aldov.
Današnje evandjelje nam govori o preobrazbi Jezuševoj pred trimi izabranimi učeniki. Pokazao im je svoju božansku stran. Toliko im je bilo lipo onde, da je Petar zauvijek htio onde ostati. Bog iz oblaka progovara, da je Jezuš njegov Sin. Zato vas ja pitam: ki ne bi htio onde ostati zauvijek? To je put prez aldova, to je ono, ča nas očekuje, ali Jezuš jasno veli, da će to biti po njegovoj žrtvi.
Dragi moji, naša ljudska priroda je pojti lakšim putem, ostvariti se prez čuda truda i aldova. Jezuš kaže suprotno. 'Da, bit ću u slavi, i vi s manom ali stoprv po mojoj žrtvi.' Ako je on, pravi Bog i pravi človik, išao težim putem u životu, ki je uvijek pravi put, zač bi mi išli lakšim putem, prez aldova i križa?
Uvodna molitva
Braća i sestre, obratimo se Ocu svitlosti da nam rasvitli put ki pelja vječnomu životu.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Bože, ovdje smo s molitvom na usti pred tvojim licem. Primi naše prošnje, posveti nas Duhom Svetim da bi Crikva uspješno uzmogla rasvitljavati razvojni put človičanstva. Po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Sonstiges, Social Media, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.