1. Štenje Druge knjige ljetopisa
14 U oni dani su svi duhovnički prepostavni i narod počinili
mnogo nevjernosti. Naslijedovali su gnjusna djela poganov
i oskrunili dom Gospodinov, koga je on načinio za svoje
svetišće u Jeruzalemu. Ali Gospodin, Bog ocev njihovih
slao je neprestano njim i je upućivao po proroki dan i noć;
ar je milovao svoj narod i svoje prebivališće. Ali oni su
ismihavali poslanike Božje, zavrgli njegovu rič, rugali se
njegovim prorokom, dok je postala srda Gospodinova
protiv naroda tako velika, da već nije bilo spasenja.
19 Tada su neprijatelji spalili hižu Božju, razvalili zidine
Jeruzalemske, podažgali sve njegove turme i zničili sve
ča je bilo dragocjeno.
20 Ki je živ ostao otpeljan je Nabukodonozorom u sužanjstvo,
u Babel. Onde su morali služiti kot robi njemu i njegovim
sinom dokle je na vladu došao perzijski kralj.
21 Tako se je spunila rič ku je Gospodin rekao kroz Jeremijina
usta: Sada je dostala zemlja nadomjestak za subote:
počivat će kroz sve vrime opustošena, dokle se ne ispuni
sedamdeset ljet.
22 A u prvom ljetu perzijskoga kralja Kira se je moralo spuniti,
ča je Gospodin po Jeremiji objavio. Zato nadahne Gospodin
duh perzijskog kralja Kira, ki je dao proglasiti po
svem svojem carstvu usmeno i pismeno: Ovako govori
Kir, kralj perzijski: Gospodin, Bog nebeski, predao mi je
sva kraljevstva na zemlji. On sam mi je zapovidao, da mu
gradim hižu u judejskom Jeruzalemu. Gdogod med vami
pripada njegovom narodu, s tim neka bude Gospodin,
Bog njegov! Ta neka ide gori u Jeruzalem.
2. Štenje Pisma sv. Pavla Efežanom
Braća!
4 Bog, ki je bogat u smilovanju, zarad velike ljubavi svoje,
s kom nas je ljubio,
5 je i nas, ki smo bili mrtvi zbog grihov, - oživio s Kristušem.
Dakle ste iz milosti spašeni.
6 S njim skupa nas je od mrtvih probudio, nam po Jezušu
Kristušu odredio mjesto u nebesi.
7 Tako je hotio pokazati u budući vijeki izvanredno bogatstvo
milosti svoje i dobrotu prema nam u Jezušu Kristušu.
8 Ar ste iz milosti spašeni po vjeri, i to nij od vaše moći, nego
je dar Božji;
9 ne od djel, da se nigdo ne bude hvalio.
10 Ar smo njegovo djelo, stvoreni u Kristušu Jezušu za dobra
djela, ka je Bog najper pripravio, da u nji živimo.
4 U onom vrimenu reče Jezuš Nikodemu: “Kako je Mojzeš
podignuo kaču u pustini, tako je triba, da se Sin človičanski
podigne,
15 da se ni jedan, ki u njega vjeruje, ne skvari, nego da ima
život vječni.
16 Bog je tako ljubio svit, da je predao svoga jedinorodjenoga
Sina, da se ni jedan, ki vjeruje u njega, ne skvari, nego da ima život vječni.
17 Ar Bog nij poslao Sina svoga na svit, da sudi svit, nego
da se svit po njem zveliči.
18 Ki vjeruje u njega, neće biti sudjen; a ki ne vjeruje, već je
odsudjen, ar ne vjeruje u ime jedinorodjenoga Sina Božjega.
19 A sud stoji u ovom: Svitlost je došla na svit, a ljudi su ljubili
već škurinu nego svitlost, ar su im djela bila zla.
20 Ar svaki, ki čini zlo, odurava svitlost, i ne ide k svitlu, da ne
dojdu na vidilo djela njegova.
21 A ki čini pravicu, ide k svitlu, da se vidu djela njegova, ar
su u Bogu učinjena.”
Neka mi se jezik prilipi na nebo, ako se tebe ne sjećam.
1 Uz rijeke smo babilonske sidili,*
kad smo plačuć na te mislili, Sion.
2 Naokolo višali jesmo na vrbe*
citare svoje.
3 Jer ki su nas zeli u ropstvo,*
naše su htili poslušati pjesma,
ki nas muču, potribuju od nas veselje:*
„Pjevajte sionske pjesme!“
5 Jeruzalem, ako se s tebe pozabim,*
neka usahne desnica moja.
6 Neka mi se jezik prilipi na nebo,*
ako se tebe ne sjećam,
ako ne stavim, Jeruzalem, tebe*
svim radošćam svojim na čelo.
U Mojzeševo vrime je sve već i već ljudi umiralo od otrovnih kač. Mojzeš je načinjio kaču od bakra i obisio nju na drivo. Svaki, ki je oči podignuo prema kači, je ozdravio. Kačin otrov je izgubio moć i svi su ljudi ozdravili i živi ostali.
Braća, u svakom človiku je ta otrov smrti, to je otrov griha. To je slično kot i kod jednoga driva. Ako mu ti jednu kitu odrižeš, onda je ona otpiljena od života, onda je ona mrtva.
Naša rič “grih” dojde od te riči “odvojiti, lučiti”. Kada mi grišimo, onda smo se mi od Boga odvojili, lučili. Onda sidi ta smrt griha u nami. Ovde nije mišljena naša tjelovna smrt, nego duhovna smrt.
Ovde se more misliti na grostenje - prezasićenost, ča more biti smrtni otrov.Na primjer kada hižni drugi ustanovu: naše hištvo je mrtvo i se raspitaju. Ili kada dobri prijatelji velu: Naš vez jedan prema drugomu je mrtav, se je polamao. Ovde i mi svi doživimo ta trn smrti, ki je u nami.
Zato je Jezuš objasnio farizeju: Kako je Mojzeš ončas tu kaču u pustini podignuo, tako je triba, da se Sin človičanski podigne, da se ni jedan, ki u njega vjeruje, ne skvari, nego da ima život vječni. Jezuš je ovim rekao, da će on sam na križu biti uzvišen.
Ovo je ta put spasenja, koga nam je Bog protiv toga trna griha i smrti darovao. Pojte pod križ i pogledajte gori na toga človika s trnovom korunom, ki na križu visi. Recite mu: Jezuše, molim te, ja tribam otkupljenje. Ti mu smiš reći: Jezuše, ja ti hvalim, da si me ti otkupio, da si mi ti ov život darovao i da si za mene va smrt išao. Ki u ovom držanju k Jezušu dojde, ki je na križu uzvišen, ta će se spasiti. Dragi vjerniki, postavimo se i mi peršonski pod ta križ Jezušev, pogledajmo na našega mukotrpnoga i korunjenoga Otkupitelja i recimo mu naše želje, tuge i nevolje.
Uvodna molitva
Bogu ljubavi i milosrdnosti, ki želji spasenje a ne propast svita, upravimo naše prošnje.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Nebeski Oče, izvrši nad nami djelo spasenja ko si započeo po tvojem Sinu, Jezušu Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Sonstiges, Social Media, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.