Evandjelje 5. korizmene nedilje na poseban način opisuje profil Jezuševoga učenika. Pravi učenik triba služiti Jezušu. O tom svidoču vrlo jasne Jezuševe riči, s kimi poziva učenike, da idu za njim: “Ki hoće meni služiti, neka me naslijeduje” (Iv 12, 26). Ako Jezuš očekuje, da on, ki mu želji služiti, ide za njim, onda ne misli samo na vanjsko hodanje, ali na duhovno naslijedovanje. Hoditi za njim ne znači biti mu u pratnji ili eventualno slijediti trag njegovih stupalin od mjesta do mjesta, nego znači hoditi za njim u duhovnom smislu.

Već od svih vanjskih djel i počasti, ke su mu mogli iskazati, bilo je, da ga nasljeduju vlastitim životom, i to na način, da budu pripravni iz dana u dan umirati, i život aldovati za svoja osvidočenja. Ravno zato je mnogim bilo lakše služiti mu izvana, nego hoditi za njim. Slično moremo uočiti i danas, ne samo za mnoge mlahave kršćane, ki su daleko od Kristuša, nego i za nas, ki smo mu bliže, ar svaki dan s njim komuniciramo i nediljom sudjelujemo na svetoj maši.

Početo mu, naime, služimo vršeći odredjene zadaće, ke su nam naredili drugi ili smo ih odredili sami sebi, ali smo daleko od toga, da ga slijedimo vjerno i dosljedno savršenim predanjem, kako nas je sam učio.
Mnogi od nas su morebit i ovu korizmu odlučili, napraviti neku pokoru ili aldov u ime toga, da su vjerniki, ali nam se stegne srce od misli, da napravimo novi korak već na putu prema njemu. Kada vidimo koliko toga bi imali još učiniti u svojem životu na vlastitoj duhovnoj izgradnji i cjelovitoj vjernosti, zastane nam sapa.

Lako je ispuniti neku vjersku odredbu ili pohoditi obred, nego prihvatiti njegovo umiranje u svojem tijelu iz dana na dan. Jednostavnije je, izdvojiti neku svotu pinez za Jezuša, ter potom nastaviti slijediti ga izdaleka kot da se nas ništ osobno ne tiče, nego hoditi za njim izlažući se nerazumivanju i odbacivanju u društvu, ili pak strepeći, da neki na tebe digne ruku.
Zato je Jezuš i izgovorio ove riči, da pokaže, kako je važno od svega vjerno naslijedujući njega, ako usputno ili samo vanjski sudjelovati njegovomu poslanju. Pravo služenje kim se more očitovati Kristušev učenik je upravo služenje vjernim životom, a ne samo zadovoljavanjem izvanjskih formov.

Samo tako i on, ki služi Jezušu, more imati istu sudbinu i istu nagradu, kako govori sam Gospodin: “Kade sam ja, onde će biti i sluga moj. Onoga, ki meni služi, poštovat će Otac moj” (Iv 12, 26). Korizma je kot škola križa i umiranja i vrime intenzivnoga uhodavanja u Kristušev život. Iskoristimo Gospodinov poziv, služimo njemu vlastitim životom, to znači nasljedujući ga i priznavajući sve, čemu nas je učio. Budimo mu vjerni, kako bi kot preporodjeni ljudi, ki dilu njegovu sudbinu, mogli u potpunosti biti s njim, i potom primiti nagradu života vječnoga iz Očeve ruke.