1. Štenje Prve knjige Kraljev
1 Kr 19, 4-8
|
4 U oni dani Ilija je otišao dan hoda u pustinu. Onde je 5 Onda je legao pod grmić i zaspao u hladu borovice. Ali 6 Kad je okolo pogledao vidio je uz glavu svoju kruh, ki 7 Ali andjeo Božji je došao i po drugi put, zbudio ga i rekao 8 Onda se je stao, jio i pio i išao okripljen tom hranom |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Efežanom
Ef 4,30-5,2
|
30 Braća, ne žalostite Duha Svetoga Božjega, s kim ste 31 Svaka gorkoća, jad, srda, larma i psovka, i uopće svaka 1 Naslijedujte Boga kot njegova ljubljena dica. 2 I živite u ljubavi, kot je i Kristuš ljubio nas i dao samoga sebe |
41 U onom vrimenu su mrnjali Židovi na Jezuša, ča je rekao:
„Ja sam kruh živi, ki sam s neba dolidošao.“
42 Govorili su: „Nije li ovo Jezuš, sin Jožefa, komu poznamo
oca i mater? Kako more on reći: ,Ja sam s neba dolidošao!“
43 Odgovori im Jezuš: „Ne mrnjajte med sobom!
44 Nigdo ne more dojti k meni, ako ga Otac, ki me je poslao,
ne privlači. I ja ću ga zbuditi na sudnji dan!
45 Kod prorokov stoji pisano: ,I bit hte svi podučeni od Boga!´
Svaki, ki je poslušao Oca i se dao od njega podučiti,
dohadja k meni.
46 Ne da je gdo vidio Oca. Samo ki je od Boga, on je vidio
Oca.“
47 Zaista, zaista vam velim: Ki vjeruje va me, ima život vječni!
48 Ja sam kruh života.
49 Oci vaš su jili manu u pustini i pomrli su.
50 Ovo je kruh, ki s neba dohadja, da ki od njega ji, ne umre.
51 Ja sam kruh živi, ki sam s neba dolidošao. Ako gdo ji od
ovoga kruha, živit će na vijeke; i kruh, koga ću ja dati,
je tijelo moje za život svita!
Pripjevni psalam
Ps 34 (33), 2-3. 4-5. 6-7. 8.-9
|
Kušajte i vidite, kako je dobar Gospodin.
2 Blagoslavljat ću Boga u svako vrime,* svagda na usti moji slava njegova. 3 U Gospodinu duša moja neka se diči:* neka to čuju ponizni, da se raduju.
4 Gospodina slavite s manom,* uzvišavajmo zajedno ime njegovo. 5 Iskao sam Boga i on me j' uslišio,* iz svih mojih strahov on me j' izbavio.
6 Poglejte na njega i budite vedri* i vaša lica ne hte rumenit. 7 Nut nevoljni je kriknuo i Bog ga j' posluhnuo,* iz svih njegovih stiskov ga spasio.
8 Andjeo Božji tabor postavi* oko onih, ki se ga boju, zla je izbavi. 9 Okusite i vidite, kako je dobar Gospodin,* blažen je človik, ki se k njemu utiče. |
U središću pozornosti Božje riči ponudjene su dvi stvarnosti: život i vjera. Pitanje života rješava vjera u Boga. Hoćemo li umriti na putu ili preživiti? Vjera nudi život, ali kako? Vjernik more dojti u tu avanturu i provjeriti istinitost tvrdnje, da vjera donese života. Onde, kade se najde vjere, Bog se posadašnjava u človikovu situaciju, ka po svojoj prirodi nima rješenje, korjenito minja.
Novozavjetna situacija slična je onoj starozavjetnoj. Po zakoni prirode ljudem po boravku na zemlji slijedi smrt. Medjutim ako se Bog umiša, more biti i drugačije. Bog se je umišao po Jezušu, koga je, goristao, učinio pobjednikom smrti i Spasiteljem ljudi. On je pred svojim povratkom k Ocu obećao, da će med ljudi ostati u kruhu: „Ja sam kruh živi, ki sam s neba dolidošao … Ako gdo ji od ovoga kruha, živit će na vijeke;” … “Ki vjeruje va me, ima život vječni!” Sveta maša do danas ljubomorno čuva i promiče ovu istinu, ona je sakramenat Jezuševe nazočnosti u prilika kruha. To kršćani vjeruju, a svit jednako „mrmlja“, ne razumi i pita: kako je to moguće? Kršćani odgovaraju, da ni oni ne znaju, kako je Bogu nešto moguće, ali oni vjeruju, i čim već vjeruju, tim već razumu.
I danas se ljudi čisto na isti način držu prema Bogu. Mnogo je nezadovoljstva, mrmljanja i odbijanja Boga i njegovoga nauka, a ne vidimo sebe i svoju duhovnu lijenost, da se mi pokrenemo sukladno njegovoj riči. A za mrmljanje pronajdemo bar kakove zgovore. I danas ljudi mrmljaju, kada im se sa svom jasnoćom nazvišćava istina, ku nam je Jezuš objavio, kada ih se poziva otvorenije i jače na Božji put. Ni jedan sakramenat nije razumljiv prez vjere. U životu kršćanov ponavlja se, dakle, starozavjetni prizor iz pustine: ima li života ili nima? Ima li spasonosnoga kruha ili ćemo pomriti? Kot je Bog Izraelcem pronašao rješenje - mana je omogućila put u život, tako kršćanom, ki se pitaju: “Postoji li život po smrti?”, nudi svojega Sina za Spasitelja. Ki u njega vjeruje, živit će. Jezuš se naime poistovjetio s kruhom: „Ja sam kruh živi … Ako gdo ji od ovoga kruha, živit će na vijeke.“ Kot se roditelji skrbu za kruh, ki na životu održava njihovu dicu, tako nebeski Otac daruje ljudem Kristuša-Kruh-Nebeski, da bi, kot Jezuš, mogli nastaviti put u obećani Život vječni.
Bog poziva na vjeru, želji ljude okripiti jednostavnimi sredstvi: Rič Božja i sveta pričest. Na izvana ništ posebno, ali i jedno i drugo imaju Božansku moć okripljenja, ar su izvor i vrhunac ovozemaljskoga života i zalog vječnoga života.
Uvodna molitva
Gospodine Bože, po Jezušu Kristušu si izmirio nebo i zemlju. U tebe se ufajući molimo.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine, ispuni nas vjerom i milošću, da bi uzmogli živiti u ufanju da ćemo jednom dojti do spasenja, ko si nam obećao po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.