1. Štenje Knjige Postanka
8 Ovo reče Bog Noi i sinom njegovim, ki su kod njega bili:
9 Evo sklapam savez svoj i s vašimi potomci
10 i sa svimi životinjami, ke su bile s vami, s blagom i sa svimi
živinami zemaljskimi, sa svim zvirjem, ko je izašlo iz barke.
11 Sklapam svoj savez s vami: Nikad više nećedu uništiti
potopne vode sva živa bića, niti će ikada dojti potop i
opustošiti zemlju.
12 Dalje je rekao Bog: Ovo je znak saveza, koga stavljam med
sobom i vami i med živinami, ke su kod vas, za sva pokoljenja
na vijeke.
13 Kanicu svoju stavljam u oblake, da bude znak saveza med
manom i zemljom.
14 I kad pokrijem nebo s oblaki, onda će se pokazati kanica
u oblaki.
15 Tada ću se spomenuti moga saveza s vami i sa svakom
živinom, svakim bićem živim. Voda se više neće razlijati na
potop, da zniči svako biće živo.
2. Štenje Prvoga pisma sv. Petra
Predragi!
18 Kristuš je jedanput za grihe (naše) umro, pravičan za
nepravične, da nas pripelja k Bogu. Tijelom je nemer
pretrpio smrt, ali duhom je oživljen.
19 Ovako je prošao i prodikovao dušam u tamnici.
20 One nekada nisu vjerovale, kad ih je iščekivala dugostrpljivost
Božja u Noeovom vrimenu, kad se je gradila barka.
U njoj se je ih malo, to je, osam duš spasilo iz vode.
21 Spodobno i vas sada spasi kršćenje, ko nij pranje tjelovne
nečistoće, nego molitva Bogu za dobro dušno spoznanje.
Ono (to je kršćenje) vas spasi moću goristanja Jezuša
Kristuša,
22 ki je, (kad je obladao smrt, da mi postanemo jerbi žitka
vječnoga), stupio gori na nebesa i sidi na desnu stran Boga,
kade su mu podložni andjeli, vlasti i sile.
12 U onom vrimenu otpeljao je Duh Jezuša van u pustinu.
13 I bio je u pustini četrdeset dan i četrdeset noći i iskušao ga je
vrag, i bivao je med divljim zvirjem, a andjeli su mu služili.
14 Potom, da su Ivana naprikdali, dojde Jezuš u Galileju
prodikujući Evandjelje kraljevstva Božjega i govoreći:
15 “Ispunilo se je vrime i prišlo je kraljevstvo Božje; činite
pokoru i vjerujte Evandjelju!”
Svi puti tvoji, Gospodine, su istina i ljubav za one, ki čuvaju tvoj savez.
4 Tvoje mi pute pokaži, o Bože, *
po tvoji staza uči me hodit.
5 Istinom svojom me uči i peljaj,/
jer ti si Bog spasenja moga, *
u tebe svagda se ufam.
6 Spomeni se Bože, svoje milosrdnosti *
i svoje ljubavi, ka je do vijeka.
7 Ne sjećaj se grihov i krivic od mladosti moje,/
po milosrdju svojem spomeni se mene, *
o Bože, zarad svoje dobrote.
8 Gospodin je dobar, pravičan, *
On na pravi put grišnike pelja.
9 Ponizne vodi u pravdi, *
prignute uči na put svoj.
Prva korizmena nedilja stavlja nam pred oči Jezuševo iskustvo otpeljanja u pustinu, ka je mjesto udaljivanja od redovitih životnih okolnosti i od ljudi, prostor posvetiti se već sebi i svojemu odnosu prema Bogu.
Pustina je simbol skušavanja i izloženosti skušavanjam i Skušavca, ali zajedno je i mjesto posebne Božje blizine i batrenja. Zato je i korizmeni put vjernika prispodobljen pustini, ki se kroz četrdeset dani u duhu Gospodinovoga boravka u pustini i sam vježba različitimi duhovnimi vježbami.
Korizma je ali milosno vrime, da slušamo pokrete i naklonjenost Duha. To je najuzvišenija razina naše naklonosti, ka tako postaje božanska, namjesto da ostane ljudska. Upravo na to nas poziva naš Gospodin svojim primjerom. Duhu dopustiti, da bude naša pokretna snaga. On triba biti putokaz naših korakov i biti smisao našega djelovanja. Korizma je vrime povlašćeno, da ispitamo svoje naklonosti, sklonosti i motivacije. Ako su nam samo ljudska, prizemljena i zemaljska, onda je neophodno da nas Duh Sveti otpelja u pustinu korizmenoga odricanja i razmatranja, u pustinu sastanka s Bogom i pobjede nad skušavanji.
Ako su nam naklonosti takove, onda je očito da nas Skušavac napelja da ostanemo samo na ljudski stavi i da napustimo one božanske, nadahnutosti Duhom Svetim. A neophodno je zaista boriti se protiv tjelesne sklonosti, ali ne samo iz ljudskih asketskih pobudov, nego da bi oslobodili već prostora za Boga.
Zato dopustimo i mi Duhu Božjemu, da nas otpelja u korizmenu pustinu, to je da nas nadahne, da svoj korizmeni put živimo u skladu s njegovimi poticaji. On triba biti naša pokretna snaga dajući smjer našim korakom i bitni smisao našemu djelovanju. Učinimo onda, da korizma bude vlašće vrime za odustajanje od ljudskih naklonosti, a priklanjanje onim božanskim, ča ne more biti prez duhovne borbe, truda i nastojanja.
Dopustimo Duhu Božjemu da nas otpelja u pustinu - bojno polje za Božje pobjede, ar ako Skušavca željimo pobjediti, ne moremo to prez duhovnoga sastanka u ki nas pelja Duh Božji. Neka ta isti Duh bude naša pokretna snaga, neka nas zajedno prati i kripi kot garant naše pobjede, tako kako je bio i Gospodinu Jezušu. Ar Skušavca valja pobjediti ovde na zemlji, da moremo uživati vječnu nagradu na nebesi.
Uvodna molitva
Na početku korizme obratimo se Gospodinu za pomoć da nam pomore razumiti ovo sveto vrime posta i pokore.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine, ti si nas pozvao i sabrao u jednu svetu Crikvu. Prosimo te, sprohadjaj nas ljubavlju svojega Duha da ove Korizme idući putem posta, pokore i molitve ter služeći tebi, Bogu i človiku približimo se tvojoj slavi. Po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.
Hallo! Könnten wir bitte einige zusätzliche Dienste für Sonstiges, Social Media, Analyse & Systemtechnische Notwendigkeit aktivieren? Sie können Ihre Zustimmung später jederzeit ändern oder zurückziehen.