1.
nedilja adventa/C
Liturgie
4. nedilja adventa/C
Datum:
19.12.2021
|
1. Štenje Knjige proroka Miheja
Mih 5,1-4a
|
1 Ovo govori Gospodin: I ti, Betlehem-Efrat, tako mali si |
|
2. Štenje Pisma sv. Pavla Židovom
Žid 10,5-10
|
Braća! |
Evandjelje po Luki
Lk 1,39-45
39 U oni dani, se je Marija otpravila i popašćila prik brigovlja
u varoš Judeje.
40 I stupi u hižu Zakarije i pozdravi Elizabetu.
41 Kad je Elizabeta čula pozdrav Marije, uzradovalo se
je dite u nje utrobi, i napuni se Elizabeta Duhom Svetim
42 pak zakrikne glasno: “Blažena si med ženami i blažen
je sád utrobe tvoje!
43 Odakle meni ova čast, da majka Gospodina moga
dohadja k meni?
44 Ar nut kot je glas pozdravljenja tvojega zaglušao u ušima
moji, ganulo se je dite od radosti u mojoj utrobi!
45 Blažena si, ča si vjerovala, da će se na tebi ispuniti ono,
ča ti je rekao Gospodin!”
46 I reče Marija: “Zvišuje duša moja Gospodina, i obradovao
se je
47 duh moj u Bogu spasu mojem.”
|
Pripjevni psalam
Ps 80 (79),2ac i 3b.15-16.18-19
|
Obnovi nas Bože, lice razvedri i bit ćemo oslobodjeni. 2 Ki Izrael paseš, posluhni, * 15 Vrni se Bože nad vojskami, 18 Tvoja ruka neka bude nad mužem desnice tvoje, |
Predigt
„U oni dani, se je Marija otpravila i popašćila prik brigovlja u varoš Judeje.“ (Lk 1, 39)
Autor:
vlč. Marko Zadravec
Dragi vjerniki, vrijeda naš adventski hod završava s najlipšim susretom, susretom s Bogom, ki je zeo naše ljudsko tijelo i postao človikom.
Kroz nam darovano adventsko vrime Gospodin želji dojti u naše dome, u naša srca, zato dočekajmo Gospodina na najlipši način u jednostavnosti života, otvorenoga i radosnoga srca.
U prvom štenju slušamo riči proroka Miheja, ke odišu radošću i mirom:
„On – On sam će biti mir“.(Mih 5,4)
Kot prorok Sofonije, o čijoj poruki smo razmišljali prošlu nedilju, i prorok Mihej nazvišćava Božji spasenjski dolazak dobroga Pastira, ki će „nastupit i biti njihov pastir moću Gospodinovom, u veličanstveno ime Gospodina, Boga svojega.“(Mih 5,3)
U evandjelju Luka prikazuje Marijin pohod Elizabeti. Andjeo Gabrijel, ki Mariji nazvišćava čudesno rodjenje nje sina Jezuša, nazvišća joj i rodjenje sina nje rodjakinje Elizabete. Po andjelovom odlasku Mariju vjera u Božju rič podiže i pelja k Elizabeti, ka je kot i ona povjerovala.
Evandjelist Luka opisuje radostan susret dvih majkov, pri čijem susretu je dite u Elizabetinoj utrobi zaigralo od radosti, od veselja pred Mesijašom u Marijinoj utrobi.
Kot Marija, žena diboke vjere, ka se je popašćila Elizabeti, učinimo i mi korak autentične vjere. Uzdignute glave budimo nazvistitelji radosne visti u škurini današnjega človika i svita. Krenimo jur danas ususret onim, ki u mraku i zatvorenosti svojega srca, ne moru dignuti pogled i prepoznati Božji spasenjski dolazak, kako nijedan uz nas na ov Božić ne bi ostao u škurini.
