Wallfahrt der Burgenlandkroaten nach Eisenstadt-Oberberg

Hrvatsko shodišće u Željezno na brig – 06.10.2019. 40 Ljet Hrvatska sekcija i utemeljenje Hrvatskoga vikarijata

Kada sam kot mladi študenat i bogoslov putovao s vlakom u Švicarsku k svetomu Nikoli u Flüe – zanimljivo da sam pred deveti ljeti ravno na njegov spomendan posvećen i ustoličen za biškupa – doživio sam u vlaku nešto, ča nikako i nikada ne morem zabiti-zaboraviti.

Nasuprot mene sidila je jedna majka s ditetom. Kada je vlak med brigi prošao u tunel ugasilo se je najednoč svitlo i nastala larma i škurina. Dite od straha pita majku: "Mama, si još ovde?" "Da, dušo, ja sam još ovde", odgovori majka. A dite opet veli: "Mama, ali ja te ne vidim?" "Ali, srce moje, ti me ćutiš", odgovori majka. A dite od straha dalje pita: "Mama, će ovo još dugo durati-trajati?" Nato majka mirno veli: "Ne, zlato moje, vrijeda smo vani iz tunela i opet na svitlu."

Sestre i brati, ne ide nam ljudem-kršćanom s Bogom i vjerom pri našem životnom putovanju čudakrat kot ovomu ditetu? Kada u žitku nastane teško, kada se svitlo zamrači i zaškuri i se bojimo, ne pitamo i kričimo i mi kot ovo dite u vlaku svoju majku: "Bože, kade si? Bog, nevidim te? Bože moj, će ova škurina-teškoća još dugo duratii?" Kršćan isto biži k Majki Mariji i išće kod nje zaviće, pomoć i obrambu. Ovako je i nastala ona stara poznata marijanska molitva: Spomeni se, o premilostivna Divica Marija, da još nigdar nij bilo čuti, da bi ti bila koga zapustila, ki je pod tvoju obrambu bižao i tebe na pomoć zvao.

Marija nam je kot Majka u žitku blizu, ona nam govori kod ona majka svojemu ditetu u vlaku: Ja sam s tobom na putu – Kada držiš očenašeu ruki me ćutiš – sprohadjam te iz škurine ovoga zemaljskoga života u nebesko svitlo pri Bogu. Danas smo došli simo k Kraljici Očenašev. Očenaši su molitva, ka nas spominja na Jezušev žitak, muku, smrt i goristanje a konačno nas povezuje s Bogom i s našim bližnjim. Očenašis radosni, svitlapuni, žalosni i odičeni skrovnosti – kot papa Ivan XXIII. veli – su obloki, kroz ke gledam svit u svitlu Gospodinovom. Očenaši sprohadjaju nas na našem životnom putovanju iz škurine ovoga zemaljskoga žitka prema nebeskomu svitlu. Kada držimo očenaše u ruki i je molimo, onda se držimo kot dite u vlaku majke, s njom premišljavamo Jezušev žitak, smrt i goristanje, onda smo sigurni i mirni.

Za ovo naše putovanje s Majkom Marijom kroz žitak nam kršćanom štenja i evandjelje ove hodočasne maše daju tri važne upute:

U prvom štenju čuli smo, da je Marija skupa s apoštoli molila. Pitanje: Kako izgleda naša osobna i zajednička molitva u obitelji i fari? Čujemojoš poziv zvonov na molitvu i svetu mašu ili smo postali gluhi i ravnodušni? Molimojoš uopće? Odkoga ćedu se naša dica naučiti moliti ako ne od nas odrašćenih – roditeljev, staristarji, kumov, vjeroučiteljev, svećenikov, dijakonov, redovnikov/ic? Počnimo opet moliti!

U drugom štenju apoštol Pavao iz uze opominja Timoteja, da se ne sramuje svidočanstva za našega Gospodina, da se neka drži zdravih naukov i si očuva njemu izručeno dično dobro. To znači: Ne sramuj se vjere – i ja bih još nadodao – materinskoga jezika i kulture! Nismomi Hrvati u Gradišću danas u velikoj pogibeli, da se sramujemo naše vjere, materinske riči i hrvatske kulture? Ali zač? To je prednost! Nismo u opasnosti, da pustimo i zanemarimo ovo naše veliko, drago-cjeno i bogato jerbinstvo, ko su si naši preoci kroz 500 ljet velikom ljubavlju i naporom gajili i očuvali? Budmo i mi svisni kršćani i Hrvati!

A u evandjelju nas sveti Luka spominja kako je za svakoga človika a posebno za kršćana važan peršonski susret s Bogom i živo prijateljstvo s njim, ko je imala i Marija. Prez toga je naša vjera mrtva! Zato tribamo molitvu, sv. mašu i sakramente, čitanje i premišljavanje Sv. pisma i dobre čine – ovo gaji naše prijateljstvo s Bogom i bližnjim! Mi moderni kršćani mislimo, da je sve ovo zastarano i nepotribno – ali prez ovoga nećemo si očuvati ni vjeru, materinsku rič i narodnu svist! Naša Hrvatska sekcija je za nas Gradišćanske Hrvate u projdući 40 ljeti bila ona majka u vlaku, ka svoje dite sprohadja kroz život, ka je hrani s dobrom i zdravom duhovnom hranom i ka se trudi i sve čini, da dite – a to je naš narod – i danas opstane, napreduje i se dalje razvija ter naše društvo ovde u Gradišću, u srcu Europe, znatno obogaćuje i nas medjusobno ali i s našom starom Domovinom povezuje!

Kot nje dugoljetni bivši ravnatelj i sadašnji biškup našoj meni na srce zrasloj Hrvatskoj sekciji od srca čestitam 40ljetnomu jubileju postojanja, mojim prethodnikom biškupu Štefanu i biškupu Pavlu, svim živim i pokojnim ravnateljem i suradnikom i suradnicam hvalim na predanom služenju našemu narodu ter željim, da i u budućnosti kot novi samostalni Hrvatski vikarijat još već i još bolje sprohadja, hrani i obogaćuje naš narod, da si i danas na ovi panonski prostori očuva svoju vjeru, lipu materinsku rič i svoju krasnu i bogatu hrvatsku kulturu!

Kraljica Očenašev neka kot ona majka u vlaku nas, naše obitelji i fare, našu Hrvatsku sekciju, odnosno naš novi Hrvatski vikarijat, kot i naš hrvatski narod u domovini i dijaspori nadalje čuva, brani i zagovara kod nje sina Jezuša! Amen.